Olujom ideja pronalazili su načine što i kako mogu (u)štedjeti. Bilo je vrlo zanimljivih ideja: novce mogu uštedjeti nošenjem odjeće i obuće od starije sestre/brata/sestrične..., čuvanjem školskog pribora, korištenjem kišnice za zalijevanje biljaka, gašenjem svjetla kad im je dnevna svjetlost dovoljna za obavljanje određenih aktivnosti i sl.

S druge strane, zaključili su da upravo oni mogu pomoći drugima  uštedjeti koji novčić poklanjanjem svojih igračaka s kojima se više ne igraju, darivanjem školskih knjiga i ostalih knjiga i časopisa koje više ne koriste i dr.

Svaki je učenik nekoliko svojih ideja o štednji nacrtao ili opisao na komadić papira. Te ideje ubacili su u kasice – prasice koje su izradili od plastičnih boca. Zaključili su da su izradom kasica od starih boca uštedjeli jer nisu trošili novac na kupovanje novih kasica, već su korištenjem onoga što su imali izradili svatko svoju posebnu, unikatnu kasicu.

Kasice su  učenici ponijeli kućama, te njihova štednja može početi.