O koordinaciji:

Koordinacija je kompleksna motorička sposobnost koja se drugačije naziva i motorička inteligencija. Koordinacija bi se najjednostavnije mogla opisati kao sposobnost izvođenja jednostavnih i složenih pokreta, tj. sposobnost izvođenja kompleksnih kretanja, ali i brzog učenja novih pokreta i brze promijene jednoga kretanja.

S obzirom na podjelu motoričkih sposobnosti, koordinacija spada u kvalitativne motoričke sposobnosti, a sama koordinacija jest ujedno i motorička inteligencija. Koordinaciju možemo definirati kao sposobnost upravljanja pokretima tijela odnosno to je sposobnost centralnog živčanog sustava upravljanja lokomotornim sustavom ili njegovim pojedinim dijelovima. Koordinacija sportaša je uvijek bila u vezi sa samom sportskom tehnikom. Upravo se iz tog razloga pridonosi važnosti ove motoričke sposobnosti, kako bi sportaš bio što uspješniji i kvalitetniji prilikom izvedbe određene sportske aktivnosti.

Na razvoj koordinacije se može utjecati učenjem novih raznolikih struktura kretanja te izvođenjem poznatih gibanja u izmijenjenim uvjetima što zahtijeva reorganizaciju postojećih motoričkih znanja. Najbolje vrijeme za razvoj same koordinacije jest kada je sportaš još dijete i u samom početku svoga sportskog stvaralaštva. Stoga su djeca u pretpubertetskoj dobi (6-10 godina) u fazi najvećeg upijanja motoričkih struktura kretanja. Upravo iz tog razloga se  u ovoj životnoj dobi  djeci daje što veći broj i što veća raznolikost motoričkih struktura kretanja i zadataka. To je ujedno i period bazične koordinacije koja će se u kasnijoj životnoj dobi nadovezivati na kompleksnije zadatke.Vježbe koje se primjenjuju su najčešće karaktera elementarnih igara. Stručnjaci smatraju da bi svaki trening mlađih dobnih skupina u svom sadržaju trebao imati 10- 15 minuta posvećen koordinaciji. Takvi treninzi trebaju biti kratki,ali česti upravo iz razloga što dolazi do velikog živčanog zamora. S obzirom da u pubertetu (11-14 god.) dolazi do naglih fizioloških i fizičkih promjena gdje djeca u kratkom periodu naglo narastu, to može utjecati na samu koordinaciju izvođenja pokreta, ali i upravljanja lokomotornim sustavom. Pošto dolazi do naglog rasta ekstremiteta, treba posvetiti pozornost vježbama sa različitim rekvizitima,kao što je lopta, vijača i slično.

U postpubertetu i adolescenciji dolazi do specijalizacije, odnosno struktura pokreta koja se učila godinama postaje automatizirana i ona se svodi na visok nivo odnosno stupanj izvođenja. U adolescenciji za razvoj koordinacije se koriste vježbe kao što su primjerice od lakše ka težem, uvođenje novih zadataka i različite strukture kretanja prilikom izvođenja određenog zadatka te potpuno novi zadatci sa novom strukturom kretanja.

S obzirom da je upravljanje pokretima složeni proces, postoje više akcijskih faktora koordinacije.

Postoji pet osnovnih principa vezanih za razvoj svih elemenata koordinacije:

1.  Povećava se broj naučenih struktura kretanja od najranije dobi

2.  Izlaganje djece zahtjevima, ali i odgovarajućim vježbama, s obzirom na njihov biološki razvoj, intelektualne sposobnosti i motorička znanja

3.  U radu se konstantno trebaju mijenjati vježbe

4.  Poštuju se tri nivoa zahtjevnosti vježbi za razvoj koordinacije. Prvo, učenje tehnike izvođenja neke strukture kretanja, nakon toga slijedi izvođenje istog kretanja zadanom brzinom ili tempom, te na kraju prilagođavanje kretanja u promjenjivim situacijama.

5.  Kvalitetno usvojene pokretne strukture izvode se u promjenjivim situacijama u odnosu na prostorna i vremenska ograničenja, te na samu tehniku izvođenja. Promjene vršimo na slijedeći način: promjene u smjeruizvođenja, promjenepočetnog položaja, promjene završnog položaja, povećavanje amplitude kretanja, promjena brzine izvođenja kretanja, vremensko ograničavanje, dodavanje novih okretnih struktura, dodavanje novih zadataka tokom izvođenja vježbe, promjenevanjskihopterećenja (visina prepreke, težina opreme,...), promjene okoline (veličina terena, promjena podloge, opreme, partnera,...), ograničavanje senzorne kontrole (vezivanje očiju, izbacivanje iz ravnoteže,...) promjena  vrste signala u vježbama koje zahtijevaju reakciju na signal i izvođenje koordinacionih vježbi u uvjetima   zamora, nakon izvođenja drugih vježbi.

Izvor: Domagoj Jembrih, dreamgym.hr