Ovaj strašan događaj opisao je u knjizi Sjećanje na Solferino, objavljenoj 1862. god. U toj je knjizi istaknuo potrebu za osnivanjem društva  koje bi u vrijeme mira obrazovalo dobrovoljce za pomoć vojnim sanitetskim službama.Istaknuo je potrebu zaštite ranjenika, bez obzira kojoj strani u sukobu pripadaju, te sklapanje međunarodnih ugovora kojima bi se regulirao rad sanitetskog osoblja za pružanje pomoći.

Godine 1863. sazvana je međunarodna konferencija u Ženevi koja je okupila predstavnike 16 država i 4 organizacije. Usvojeno je 10 rezolucija koje su temelj djelovanja Međunarodnog Crvenog križa ( danas poznatog kao Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca). Prva Nobelova nagrada za mir dodijeljena je 1901. Henryju Dunantu, osnivaču Crvenog križa.

Od svojih skromnih početaka ova se organizacija proširila čitavim svijetom pružajući pomoć žrtvama oružanih sukoba, ratnim zarobljenicima, ali u ljudima u potrebi, žrtvama prirodnih katastrofa ,a vodi brigu i o zdravlju društva općenito.