« Prosinac 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
Daniel Kokić - književnik i učitelj
Trsatska čitaonica te je večeri primila mnoge bivše učenike, kolege i prijatelje koji su željeli odati počast i osvježiti uspomene na imotskoga Riječanina Daniela Kokića koji je obogatio literarni svijet kao humorist i satiričar. Kokićeva je književna ostavština prepuna vedrine i smijeha.
Često je isticao da je humor svjetlost u životnom bespuću. Slijedio sam svjetlost i dospio u prosvjetu.
Uz predani učiteljski rad Daniel Kokić intenzivno je pisao sve do smrti.
U rukopisu ostaju Aforizmi, epigrami i parodije. Za aforizam je rekao da je superioran smiješak silogizmu. Stoga ne čudi da su njegovi aforizmi svrstani u Antologiju hrvatskog aforizma.
Jedan je novinar zgodno napisao: Kokić se podsmijeva, smijucka, smije, a tu i tamo grohoće – nad porocima suvremenoga svijeta.
Valja istaknuti da je dvije godine bio kandidat za Gervaisovu nagradu, no nažalost nije ju dobio. Bio je član Katedre Čakavskoga sabora Kostrene te suradnik mnogih časopisa poput Sušačke revije, Naše Kostrene....
Postumno općina Kostrena dodijelila mu je nagradu za životno djelo.
Mnogi su ga iznimno cijenili kao učitelja hrvatskoga jezika i povijesti u našoj školi Trsat. U jednom je intervjuu Daniel Kokić istaknuo kao je uloga učitelja u društvu velika i odgovorna jer učitelj otvara oči mladima, a kada su ga pitali što bi poručio svim učenicima, i mi bismo se složili danas: Što manje pred računalima i televizorima, a što više na livadama i planinama.
Rijetki su učenici koji mogu reći kako je njihov učitelj ujedno i književnik koji je savršeno spojio ljubav prema književnom stvaranju i strast za prenošenjem znanja.
Književnika Kokića mnogi pamte po dvama likovima, malom Juriću i Franu Pituru. Uspjeh Dnevnika maloga Jurića iznenadio je i samoga autora. Naime, taj pravi riječki roman doživio je tri izdanja te je Kokiću donio titulu načitanijega riječkoga autora.
Valja istaknuti kako je taj najpopularniji riječki roman o nepodopštinama dječaka s Trsata koji promišlja o svojem obiteljskom i školskom okruženju s ilustracijama Ivice Bednjanca u to vrijeme bio i najradije posuđivana knjiga u školskim knjižnicama.
Kokićeva je zasluga velika što se i danas prepričavaju štorije o Franu Pituru među Sušačanima, Trsaćanima i Kostrenjanima koji je zbog iznimne duhovitosti za života postao legenda našega kraja. Prema riječima profesora Stojevića djelom Frane Pitur iliti Život shvaćen kao komedija potvrdio je zrelost i pridonio hrvatskoj književnosti u tom žanru.
Humor je svjetlost u životnom bespuću.
Nije humor drugorazredna rabota nego najveća i najteža umjetnost.
Unatoč svim životnim nevoljama, ostanite vedri i veseli.
Završit ćemo Kokićevim riječima o sebi:
Rodio sam se da svijetu donesem zrnce radosti.
Bavim se humorom i satirom zbog čovjeka.
Uravnotežen sam tip: rođen sam u znaku vage.
Hobi: skupljam doživljaje.
Humor je jedina stvar na svijetu zbog koje se isplati živjeti.
Sve pohvale učenicima koji su sudjelovali u programu: Leona Kežman, Jakov Benčić, Juraj Kežman, Mitja Kirinčić, Andro Vodopija, Klara Mrčela, Antonija Granić, Domagoj Sila, Dora Katanović, Eva Vodopija, Sabina Antičević i Matija Paušić.