Osnovna škola "Trsat" Rijeka

Povijesna zbirka Muzeja u školi, povodom 200. obljetnice škole, predstavljena je u učionici geografije i povijesti. Zbirku su oblikovali, tijekom prošle školske godine, učenici 7. a, 6. a i 6. b razreda, prikupljajući raznoliku građu, poput rukopisa, dokumenta, novinskih članka, priznanja, knjiga, fotografija, a koja prati prošlost škole od njezinih početaka u 19. stoljeću do danas. 

Uz fotografije učenika i učitelja, na izložbi su predstavljene i najstarije knjige iz školske knjižnice te zanimljive i manje poznate činjenice iz školskog života.

Kroz izložbu posjetitelje su vodile kustosice zbirke učenice 7. a  i 6. b  razreda: Gea Glavan, Ivana Pehar, Leonarda Kurtović, Innis Nia Frleta i Lucija Kaić.

Izložbu je pratio i kratak film o povijesti škole "Draw school life" koji su za ovu prigodu osmislili i izradili učenici 7. a razreda: David Arelić, Gea Glavan, Klara i Mario Kulušić, Leonarda Kurtović, Ivana Pehar, Silvija Sila, Luka Skočilić, Andro Vodopija i Antonija Žic.

Priliku za povratak u daleku školsku prošlost pružio je i govor bana Ivana Mažuranića, u interpretaciji učenika 7.a razreda Luke Skočilića. U kostimima koje nam je ustupilo Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, a kako bi uspješnije dočarali vrijeme druge polovice 19. stoljeća, Luki su se pridružili prijatelji iz razreda Klara i Mario Kulušić te Antonija Žic.

Ban Ivan Mažuranić školu je posjetio 1874. godine, te je nakon svog posjeta školi izdao nalog kojim je na školi dograđen jedan kat. Nažalost ne znamo je li se tom prilikom ban Mažuranić obratio žiteljima Trsata, no ovako smo zamislili njegov govor:

U teških okolnostih pošlo je za rukom ljubavi domovine i slogi narodnoj izabrati moju malenkost za bana. Vi ne možete ni pojmiti kolikom radošću i kolikim je veseljem to ispunilo srce moje, jer sam u tom izboru vidi dobar znak bolje budućnosti naše.

I ako ne bude sloge, i razbora i umjerenosti, ne znam hoćemo li biti kadri učiniti samo korak za dobro domovine.

Gospodo! Reformah treba našoj zemlji u svakoj struci, u pravosuđu, u upravi, i školstvu. Zato će moja briga biti najveća, da se u svih tih strukah, učini ono, što se učiniti može.

Ljubav moja spada mom narodu, štovanje moje svim narodom, ne samo jednomu, nego svim. Prije svega treba ljubiti svoj narod, a štovati ostale. Ja sam Hrvat, vjerujem u Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i ako Bog da - u njezinu budućnost.

Gospodo, da mi je tko rekao: kaži što hrvatski narod smatra svojim najdragocjenijim blagom? Ja bih rekao: suvišno baš pitati, ali kad ne znaš, reći ću ti: Hrvatski narod smatra svoju djecu svojim najdragocjenijim blagom.

Ovo blago, ovu djecu, ove sinove naš narod povjerava iskusnim rukama i savjesnosti učitelja. Učitelji, vodite ih uvijek putem prava i pravednosti, podučavate ih i obrazujte za korisna znanja, za državu i za domovinu.

Ponosno i veselo mi je srce, kad vidih da školska zgrada, koju smo dogradili prošlo ljeto, hiljadu osamsto sedamdeset i četvrte - puna je naše djece, našeg blaga.

Hvala vam lijepa!

Posjetitelji Muzeja u školi mogli su zaigrati igru lenta vremena te pokazati koliko su dobri poznavatelji školske povijesti. Za osvajanje posebnog priznanja povodom 200. obljetnice škole, koje su za ovu prigodu osmislile i izradile učenice 6. a razreda Paola Pavličić i Petra Skočilić, bilo je potrebno u kronološkom slijedu poredati fotografije iz prošlosti škole. U igri, osim fotografija, poslužili su nam konop i kvačice za rublje. Za dodjelu priznanja te za kontrolu točnog redoslijeda bila je zadužena učenica 8. a razreda Antonija Grandić.

Voditeljica projekta: učiteljica povijesti Petra Predoević Zadković