Osnovna škola "Trsat" Rijeka

Učenici 8.a i 8.b razreda proveli su tri dana na krajnjem jugu Hrvatske, a što su tamo vidjeli i naučili te kako su se zabavili pročitajte u nastavku teksta.

Napokon je stigao i taj dugo očekivani dan. Krećemo na ekskurziju! Rijeka nas je tog jutra u 7 sati otpratila kišom. Vozili smo se uz more sve do Senja, mahnuli Nehaj kuli i serpentinama (jao nekima : ( ), uspeli se na Vratnik. Potom smo se uključili na autocestu za Split što je naše putovanje učinilo bržim i ugodnijim. Za sobom smo ubrzo ostavili Liku i ponovno se spustili na more. Prošli smo pokraj Klisa i stigli u Split koji nas je pozdravio pravim ljetnim ugođajem. Sunce, more, brodovi, turisti i gužva posvuda. I mi smo se odmah uključili u tu ljetnu vrevu predvođeni lokalnim vodičem koji nam je objasnio sve o Dioklecijanu i njegovoj palači te nas proveo ulicama stare gradske jezgre i pokazao mnoge važne spomenike. Posjetili smo i Dioklecijanove podrume zamišljajući taj raskošni život u doba rimskih careva. U stvarnost nas je vratila vreva splitske rive na kojoj smo proveli nešto slobodnog vremena prije odlaska na ručak. Put smo nastavili u smjeru Ploča u koje smo stigli predvečer. Hotel nas je neugodno iznenadio svojim vanjskim izgledom, a i unutrašnjim manjkavostima. Sobe su skučene, namještaj je star, nedostaje posteljine i jastuka, a kupaonice nisu baš najurednije.Bilo je doduše i rijetkih renoviranih izuzetaka. No, svo zlo s tim, ne želimo si pokvariti dobro raspoloženje. Prvo večera, a onda "disco night". Djevojke su nabacile toalete i malo šminke te nestrpljivo iščekivale početak, dok su dečki bili pomalo zbunjeni ne znajući točno što se to od njih tamo očekuje. Prostor disca je lijepo uređen. Tu su i svjetlosni efekti i jaki zvučnici, ima i umjetne magle! Ipak je malo potrajalo dok se nismo izborili za vrstu glazbe koja nam odgovara. Djevojke su si dale oduška u plesu dok su ih dečki u čudu promatrali. To je avantura koju neki sigurno neće htjeti ponoviti u bliskoj budućnosti, barem dok im se bubnjići ne oporave od silne buke. Još malo druženja po sobama i trčanja po hotelskim hodnicima pa onda odmor.

Drugi dan je bio rezerviran za cilj našeg putovanja - Dubrovnik. Krenuli smo iz hotela oko 9 ujutro i nakon kraćeg stajanja u Neumu, za nepuna dva sata pred nama su se ukazale ponosne dubrovačke zidine. Lokalni vodič nas je čekao na Pilama i uveo u grad. Pred nama se otvorio Stradun u svoj svojoj baroknoj ljepoti. Razgledali smo Onofrijevu česmu, Franjevačku crkvu i samostan, Gradski zvonik i Crkvu sv. Vlaha. Prošetali smo dva kilometra dugim zidinama i prošli pokraj kula Minčeta, Revelin, Sv. Ivan, Bokar i Lovrijenac koje su svjedočile bogatoj i burnoj prošlosti grada. Prilično umorni od hoda i sunca koje nas je nemilice pržilo cijelim putem sa zadovoljstvom smo se sklonili u klimatiziranu salu restorana gdje nas je čekao ručak. Okrijepljeni ručkom krenuli smo na vožnju žičarom koja nas je popela na vrh brda Srđ. Tamo smo uživali u svježem zraku i fotografiranju grada iz ptičje perspektive. Zadovoljni svime što smo danas doživjeli i vidjeli ukrcali smo se u autobus i odmarali tijekom ugodne vožnje do Ploča. Nakon večere i druženja po sobama došao je i zaslužen odmor.

Treći dan puta ujedno je i dan povratka kući, no nas je na putu očekivalo još novih doživljaja. Ujutro smo se uputili u smjeru Metkovića u posjet Prirodoslovnom muzeju i ornitolološkoj zbirci. Gospođa koja nas je vodila kroz muzej i objašnjavala zbirke uvela nas je u jedan posve novi, nama nepoznati, svijet flore i faune delte rijeke Neretve. Kroz njenu živopisnu priču postali smo svjesni važnosti svakog pa i najmanjeg organizma u tom savršenom skladu kojim vlada priroda. Da sve ne bi ostalo samo na riječima, u blizini Metkovića su nas čekale neretvanske lađe kojima smo obišli taj čudnovati novi svijet. Vozeći se mnogobrojnim rukavcima Neretve susreli smo se s lopočima, šašem, stablima mandarina, nareva i ... tišinom koja ispunjava taj nesvakidašnji krajolik. Ručak nas je čekao u Neretvanskoj kući, ali smo se nemalo iznenadili kad smo na tanjurima našli pohano meso, već treći put u tri dana. No, jesti se mora pa smo tako i mi prionuli na posao. Prije nego smo napustili Neretvansku dolinu uz cestu smo kupili mandarine i nareve kako bi sa sobom u Rijeku ponijeli bar djelić sunca s juga.  Na povratku kući napravili smo jednu dužu pauzu u Makarskoj i prošetali poznatom šljunčanom plažom i starim gradom. U Rijeku smo se vratili u kasnim večernjim satima. I kako je svugdje lijepo, ali kod kuće ipak najljepše svi smo se puni lijepih utisaka veselili spavanju u vlastitim krevetima!