Osnovna škola "Trsat" Rijeka

Zimski su praznici iza nas i mi smo ponovno u školskim klupama. Rado se sjećamo svih lijepih trenutaka. Snijega nema, ali mi pišemo o snijegu i zimskim radostima. Pročitajte naše maštovite radove...

OLAF

     Jednog zimskog dana izašla sam van na bijeli i kristalan snijeg. 

     Odlučila sam napraviti snjegovića, ali nisam napravila običnog snjegovića. Po njemu sam posipala boje. Snjegović je oživio. Preplašila sam se. Snjegović mi je rekao da se ne bojim. Rekao je da se zove Olaf. Predstavila sam se i ja njemu. Uskoro sam primjetila da se Olaf topi. Pokraj nas prolazila je moja prijateljica Ana sa slikarskim priborom. Spotaknula se i boje su se prolile po Olafu. Olaf se više nije topio. Bila sam presretna.

     Olaf i ja družimo se svakog dana. Čim primjetim da se Olaf topi, ja ga zalijem bojama.

 Monika Arelić, 3.b

SNJEŠKO

     S prijateljima sam bila na izletu. Bila je zima i padao je snijeg.

     Odjednom se u šumi pojavila jaka svjetlost i snijeg koji je počeo mijenjati boje.. Padale su šarene pahulje i odmah smo poželjeli napraviti šarenog snjegovića.

     Bio je to najveseliji i najčudesniji snješko kojeg sam napravila.

Ana Repac, 3. b

ZIMA

Bacila bih snijeg

Na veliki brijeg.

Krošnje bih obukla u bijelo,

To lijepo zimsko odijelo.

Pustila bih sanjke niz strmine

Da ostave trag do nizine.

                                                               Korina Tomić, 3.b

ZIMA

Kad stigne zima,

Svatko snijega ima.

Kad snijeg

Padne na brijeg,

Prevladavaju bijela

Sniježna odijela.

Sve se bijeli:sva polja

I sve staze,

Planine

I sve strmine.

Kad se krošnje zabijele,

Znak je da sanjke jure niz staze bijele.

                                                                 Monika Arelić, 3.b

ZIMSKA ČAROLIJA

     Jednog hladnog, zimskog dana napadalo je puno snijega. Dobro sam se obukla i izašla van.

     Vani su me dočekale: Eni, Ana, Korina i Lucija. Napravile smo snjegovića i nadjenule mu ime Olaf. Zatim smo se išle grudati. Odjednom je na našeg snjegovića počeo padati šareni snijeg. Uplašene i začuđene gledale smo taj čaroban prizor. Naš snjegović je oživio! On je zaista bio živ.

Nismo vjerovale svojim očima. Snjegović nas je upitao naša imena. Mi smo mu se predstavile. Zajedno smo se igrali sve do sumraka. Naša igra trajala je danima

     Uskoro je došao i predposljednji dan zime.Snjegović se počeo topiti. Morale smo se rastati s našim snjegovićem. Obećale smo mu da ćemo sljedeće godine napraviti većeg snjegovića.

Innis Nia Frleta, 3.b

SNIJEG

Snijeg je zabijelio brijeg

Na veselje djece

I velike i male.

Jure skije, jure sanjke.

Evo, tu je i snjegović!

Glasni dječji smijeh probudio je brijeg.

                                                                          Ivor Krznarić, 3.a 

                                           SNJEGOVIĆ ŠARENKO

          Zima je i hladno. Samo je u Perinom dvorištu pao neki čudan snijeg.

          Pero je stao pored prozora ,zapitao se i rekao : „Što je to? Zar je moguće da je u mojem dvorištu pao šareni snijeg!“ Pero se brzo obukao i izjurio van da napravi neobičnog snjegovića. S obzirom da je snjegović bio od šerenog, možda i začaranog snijega, ubrzo je oživio.Odmah mu je dao ime Šarenko. Šarenko je šetao od dvorišta do dvorišta i družio se s bijelim snjegovićima. Svi su mu se divili.

          Jednog jutra na nebu se pojavilo Sunce. Snjegović se počeo topiti i postajati sve manji . Na kraju sa cijeli otopio. Na mjestu gdje je stajao ostala je samo šarena lokvica .

                                                                                        Jakov Mišković, 3.a

SNIJEG

Sa snijegom se možemo igrati na razne načine.

Na primjer grudati i graditi snježne zidove.

I kad počnu te zimske radosti,

Jako se ljudi vesele jer mogu uživati.

Eh ,a kada završe zimski praznici

Gledamo u snijeg i živimo u sjećanju na te radosti.

                                                                                   Leon Felker, 3.a

ŠARENI SNJEGOVIĆ

        Jedne zimske noći u gradu je napadalo  puno snijega. Ne bijelog već šarenog.

        Djevojčica Rea se toplo odjenula i izašla van pred kuću. Divila se šarenom snijegu. Brzo je otrčala do svojih prijateljica Ive i Maje i pozvala ih van na igru. Dogovorile su se da naprave velikog šarenog snjegovića. Iva i Maja su se vratile kući po mrkvu za nos, po kamenčiće za oči i usta i po stari lonac kojeg će mu staviti na glavu. S veseljem su ga radile. Kada je pala noć sretne i zadovoljne otišle su svojim kućama.

        Sljedećeg jutra, čim je ustala, djevojčica Rea je potrčala van da vidi snjegovića . Rastužila se jer  snjegovića više nije bilo.Na njegovom mjestu bila je šarena lokva, mrkva, kamenčići i stari lonac.                 

                                                                                              Vjera Mikić, 3.a

SNIJEG

Snijeg donosi sreću mnogima, ali

Nekima je tada zima.

Iako hladan je on,

Jednako im je drag kao vlastiti dom.

Eh, kad bi šaren bio,

Grad cijeli možda bi pozelenio,pocrvenio…

                                                                      Niko Antunović, 3.a