« Svibanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUŽENJE U ŠKOLAMA – projekt poznatiji pod nazivom „STOP NASILJU MEĐU DJECOM“
U projekt Za sigurno i poticajno okruženje u školama naša se škola uključila već 2003./2004. školske godine. Primarni cilj ovog projekta je educirati djecu da vršnjačko nasilje nije ni prihvatljivo ni prirodno, kao niti nasilje uopće, i da mu se valja suprotstaviti.
UNICEF je školi dodijelio mentora koji je osposobio učitelje za rad s učenicima i roditeljima u vidu radionica „Nasilje među vršnjacima“, a po okončanju rada učenici svih razreda znali su kakvo sve nasilje postoji, naučili su ga prepoznati i donijeli su razredna pravila, na temelju kojih su se sačinila pravila za cijelu školu. Projekt traje stalno, i bez prekida, cijeli niz godina, i provodi se u svakom segmentu školskog života – na odmoru, u vrijeme nastave, na terenskoj i izvanučioničkoj nastavi, izletima….Uključena je od početka i lokalna zajednica, te su predavanje u školi održali predstavnici policije, iz Tima za maloljetnike, ravnatelj Centra za socijalnu skrb, gvardijan Franjevačkog samostana, školska liječnica te predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, roditelji i učitelji, koji su sudjelovali na okruglom stolu na temu vršnjačkog nasilja u našoj školi.
Školske godine 2005./2006. UNICEF je proglasio našu školu „Školom bez nasilja“, priznajući tako nastojanja svih uključenih aktera u suzbijanju nasilja. Jasno je da priznanje ne znači kako smo uspjeli iskorijeniti nasilje, ali potvrđuje da smo se upustili u borbu protiv svakog oblika nasilnog ponašanja, te da razvijamo vještine i iskustvo kako bismo u tome bili što uspješniji.
2007. naša je škola uključena u Mrežu škola bez nasilja te je postala škola domaćin za susrete škola uključenih u mrežu za tri županije – Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku, koje je redovito vodila gđa Martina Tomić-Latinac iz UNICEF-ova ureda u Zagrebu.
2009. godine evaluacijski tim ovlašten od UNICEF-a izvršio je temeljit uvid u provedbu programa u našoj školi, pregledao dokumentaciju, razgovarao s roditeljima, učenicima, učiteljima, analizirao aktivnosti te donio odluku o obnovi statusa „Škole bez nasilja“ Osnovnoj školi „Trsat“ bez ijedne primjedbe i preporuke.
Te smo godine, kako bismo poboljšali uvjete rada i podigli stupanj sigurnosti, uveli novi sistem dežurstva učitelja koji je vrlo brzo polučio rezultate, a osobitu smo pažnju posvetili sprječavanju učenika da napuštaju školsko dvorište u vrijeme nastave. Učenici su redovito, kako je to inače navika i u drugim školama, u vrijeme odmora izlazili u obližnje trgovine u kupovinu marende, što s obzirom na dvije prometnice ispred škole nije sretno rješenje.
Uspjeli smo i to provesti u djelo, te se stupanj sigurnosti, a i suzbijanja vršnjačkog nasilja bitno povećao, jer se povećala i nazočnost učitelja u vrijeme školskih odmora. Uveli smo bilježnice praćenja za svaki razred, koje služe bilježenju odstupanja od očekivanog ponašanja, kako bi učitelji, razrednici, pa i roditelji mogli odgojno djelovati na vrijeme u slučaju kršenja školskih pravila ili kršenja Kućnog reda škole. Ove bilješke prvenstveno služe preventivnim radnjama i pedagoškom djelovanju kod učenika koji učestalo krše pravila. Za takve situacije dogovoren je protokol postupanja u školi, kojim se nastoji preduhitriti eskalacija neprihvatljivog ponašanja i kršenja pravila. Sve navedene metode uistinu su polučile pozitivan učinak, te se sigurnosna situacija, kao i situacija s vršnjačkim nasiljem u velikoj mjeri popravila.
No, kako je zaključeno i na sastanku Mreže škola bez nasilja, počeli su se sve češće pojavljivati slučajevi zlostavljanja putem modernih tehnologija, što nas je odmah navelo da se uključimo u novi projekt UNICEF-a „Prekini lanac“ – prevencija elektroničkog zlostavljanja.
PREKINI LANAC
Zlostavljanje putem modernih tehnologija
CYBERBULLYING
Od 2009. godine uključili smo se i u ovaj projekt kojeg je pokrenuo UNICEF, budući da je postalo jasno kako učenici nisu dovoljno oprezni u „virtualnoj“ komunikaciji na društvenim mrežama, ni s poznatim, a niti s nepoznatim osobama. Očito je da ne razmišljaju o tajnosti i mogućnosti širenja uvredljivih poruka, kao i privatnih fotografija, koje se jednim klikom šire neslućenim opsegom i širinom.
U školi se, po već poznatom modelu, provodila edukacija. Mentor kojeg je UNICEF dodijelio školi, proveo je edukaciju učitelja, a potom su učitelji usvojena znanja prenosili na radionicama s učenicima i roditeljima. Podigla se razina svijesti i smanjio opseg zlostavljanja putem modernih tehnologija.
Oba ova projekta UNICEF više ne koordinira, nakon što su ga škole uvrstile u svoje kurikulume i provode ga u kontinuitetu, do danas. Edukacija učenika i roditelja o ovakvim mogućnostima zlostavljanja, o potrebnim reakcijama i primjerenim postupcima nikada ne završava, jer stalno dolaze nove generacije koje je suočavaju s novim izazovima. Bez obzira na to što su se u međuvremenu pojavili i brojni drugi preventivni programi koje škola provodi, UNICEF-ovi projekti su kvalitetni i učinkoviti, te ih ne namjeravamo zamijeniti drugima, već paralelno provoditi.